Rad  predstavlja spoj  izravne akcije kroz snažne crne poteze i podlogu koja svojim motivom prikazuje dnevni ritual iz života zajednice. Odabir sadržaja i intervencija na njemu kojom je teška, svima prepoznatljiva tema dovedena reduciranim sredstvima u samu srž naše percepcije smjeli je potez i intervencija koja u gotovo klasičnom smislu komunicira formu kolaža. Monokromatski pristup, u kojem boja pojedinih motiva stvara dinamiku u mraku dodatno je istaknula značenjima istih. Od štapa na koji se starac oslanja do njegove skore budućnosti na zidu osmrtnica samo je jedan mali korak. U ovome radu nema ni formativnog ni narativnog lutanja, on je tematski uzak i  estetski oštar u prenošenju jedne svima poznate i neizbježne poruke o prolaznosti života.

Otvorenost značenjima koja dolaze iz triptiha dinamična je igra koju autor stavlja pred nas hrabro zalazeći u mnoga pitanja identiteta i otklona od istoga. Slova i riječi koje nas slabašno definiraju do samoga utrnuća i nanovo pronađenog cilja i mete elementi su kojim autor kroz nekoliko cjelina komunicira jednu složenu osjećajnost. Iako svaka za sebe tri se dijela koloristički i tematski nadopunjuju i uravnotežuju. Rad tako predstavlja zatvorenu cjelinu sa porukom koja otvara pitanja i ostavlja gledatelju da sam pronađe odgovore.

 Autor je reduciranim izražajnim sredstvima i motivima ostvario sugestivan i jasan prijenos emocija i značenja ne zalazeći u banalnost izraza. Pomalo 'starinski' pristup formi, komunikacijski  je snažan  radi na nivou kvalitetne ilustracije u probranim magazinskim formatima. Autor pokazuje kako je i složena unutarnja stanja moguće prikazati  na jednostavan način i uvesti ih tako u područje u kojem promatrač lako  pronalazi ključ identifikacije.

Motivi na ovome radu kamen su spoticanja ili temelj na kojim mnogi grade svoj identitet kako onaj osobni tako i onaj unutar zajednice. Pitanje odnosa naspram  života i djela Krista, ubojitog oružja i mogućeg ljudskog zla koje promatra iz pozadine  sveprisutni su u životima mnogih od nas. Autor jednostavnim kolažnim intervencijama spaja elemente u nova značenja dajući im jedan ugođajni i poetični okvir događanja – snijegom prekriven pejzaž. U samoj kompoziciji minimalni dodir boje na metku koji gađa samo suosjećajno srce zapadne civilizacije smjela je autorska intervencija koja daje i filozofsku pozadinu samome radu.

Rad je  jasan odgovor na zadanu formu kolaža koji se izravno naslanja na povijesne primjere korištenja istoga, no prikazuje jedan mogući osobni komentar ili viziju. Autorica koristi lako prepoznatljive motive svakodnevnice i kroz jednostavan ali narativno jasno postavljen razmještaj elemenata  daje se komentar potrošačkog društva koje svojim intenzitetom i nasilništvom ne štedi nikoga. Kritičnost naspram konzumerizma i umjetno stvorenih  potreba koje suvremeni čovjek ima govori o neodrživosti toga principa koji nužno treba žrtve kako bi opstao ili se promijenio. Iako uznemirujući ovaj je rad jednako toliko i optimističan jer govori o osviještenosti mladog čovjeka o svijetu u kojem živi.

Poštujući samu formu kolaža i koristeći svega nekoliko motiva autorica je uspjela ostvariti ugođaj koji je s razlogom predstavljen kroz seriju radova. Odabir same podloge nagrižene vremenom na kojoj se gradi priča svakog pojedinog rada intimistička je i nježno razvijena priča o lijepome i mističnome.  Posljednji rad u seriji  svojom različitošću, ali ipak u istom estetskom ključu zaokružuje seriju ne dajući joj da ugasne u pretjeranom ponavljanju. Unutarnji život autorice, melankolija i autorefleksija nad pitanjima poetskog doživljaja kao i estetizacija mjesta urbanog življenja, gusto postavljenih nebodera, govore o pronađenom stilu unutar zadane forme. Rad pokazuje tendenciju prema istraživanju kojim sredstvima i kako prenijeti  željeni ugođaj uz minimalno korištenje elementa kojima se isto čini.